Aktuelnosti iz zemlje i svijeta 46/2017

Od utopije do distopije

Aktuelnosti iz zemlje i svijeta 46/2017

Erdal Šimšek

Od utopije do distopije

Sa riječju “utopija” sam se prvi put susreo u knjizi iz naše porodične biblioteke dok sam bio učenik petog razreda osnovne škole. Ta riječ je prilično probudila znatiželju u meni tako da sam se zatekao kako istražujem Platonovu “Državu”, Baconov “Novi Atlantis”, Moreovu “Utopiju” i Campanellinu “Državu Sunca”. Dok su me odrasli kritikovali da nisam dorastao naslovima koje čitam, ja sam krišom sa rafa za naučnu fantastiku uzeo i pročitao knjigu “Hrabri novi svijet” od Aldoux Huxleya. I da, odrasli su bili u pravu. Nisam bio dorastao tim temama.  

To što sam se pred ovom knjigom osećao poraženo sam uspio prevazići u srednjoj školi kada sam jepo drugi put pročitao i shvatio da sam tada bio spreman za teme te vrste. Vremenom sam postao vjeran čitalac  naučne fantastike. Posljednja knjiga tog žanra koju sam pročitao je “Crna utopija”, pod drugim nazivom “Distopija”. U utopiji Zapada čeka nas hladan, jeziv i mračan svijet. Prema distopiji uslijed veze proizvodnje i potrošnje, porasta načina za prikupljanje bogatstva, tehnološkog napretka i ljudskog ega, svijet u kome živimo u budućnosti će postati nesnošljiv.  

Kod svih kultnih imena naučne fantastike od   Aldous Huxleya pa do George Orwella, u utopiji i distopiji postoji mračan svijet. Prema utopiji uvijek postoje napadi spolja. Čak i onda kada ne postoje napadi, uvijek je prisuta priprema za napad. Počevši od Don Kihota pas ve do Robinzona Kruza, svi bi željeli svijet u kome bi vladali oni lično.

 

Utopija istoka je sasvim suprotna utopiji zapada. Zapadni heroji se trude da sebe sto više ostvare spolja dok pojedinci sa istoka žele sasvim suprotno, oni više gledaju u sebe. Pojedinac sa istoka preispituje svoju savjest, samokritičan je i trudi se da bude dio već postojećeg života. Pojedinac sa zapada uvijek traži grešku u drugome, a ne u sebi i zbog toga sve ideje o zločinu mržnje, rasizmu, nacizmu, fašizmu i komunizmu potiču sa zapada.

Ukratko, u suštini zapadne utopije i distopije se nalaze nagoni za vlašću.

U islamu nema ovakvih divljih misli.

Možda se pitate zašto sam napravio ova poređenja. Kada pogledamo na zapadni svijet, vidimo da su bili razlog prolivanja mnogo krvi tom željom za vlašću i nadmoći. Sjeverna Evropa I Balkan su posljednje dvije godine bukvalno postali depoi oružja.

SAD šalje svoje ratne brodove I avione na sve strane svijeta. Sada je cijeli svijet od Japana do sjeverne Evrope jedno veliko bure baruta.

Pogledajte Bliski istok. Od Balfourskog sporazuma do danas Bliski istok je zaliven krvlju. Iako Bliski istok obuhvata veoma malu teritoriju, već 100 godina predstavlja mejdan za okršaje naših prijatelja sa zapada.

Naprimer, svakoga dana se radi na tome da se politički destabilizuje mala teritorija zaljevske regije. I opet najveću štetu mi osjećamo. To zapravo I nije samo pitanje razmirice Zaljeva, gdje god na svijetu ljudi pate, bivaju ubijani I mučeni, to boli muslimane. Mi kao muslimani sve ljude od američkog kauboja preko njemačkog radnika oa sve do japanskog ribara i čobanina u pustinji gledamo kao braću I sestre od naših roditelja pejgambera Adema i Havve.

Mi koji imamo ovakva vjerovanja, skupa sa onima koji vjeruju u ovu distopiju u nama,  moramo ubijediti  Zapad da smo svi mi braća I sestre. Ako mi istočnjaci, naročito oni koji smo odgojeni u duhu islama ne zaustavimo svijet da se pretvori u vatrenu loptu zarad ambicija vlasti, prevlasti I sile, svijet će se opet gušiti u krvi.

Mi imamo molbu za zapadnu političku elitu, a to je: Mephisto koji predstavlja mračna osjećanja u nama nas plasi I ne smijemo dozvoliti da poraste i preuzme vlast nad svijetom. U protivnom nećemo samo mi postati robovi ove tame već će I generacije nakon nas.

Vjerujte, ovaj svijet je dovoljan za sve nas sve do sudnjega dana.

 



Povezane vijesti