Globalna perspektiva 27

Fuat Sezgin: Putopisac na tragu jedne izgubljene civilizacije

Globalna perspektiva 27

Globalna perspektiva 27

Analiza dekana Fakulteta političkih nauka na univerzitetu Yildirim Beyazit prof.dr. Kudreta Bulbula.

Ove sedmice izgubili smo istaknutog naučnika prof.dr. Fuat Sezgina u 94 godini, koji je svoj život žrtvovao za moderne nauke islamskog svijeta. Uspjesi i naslijeđe koje je ostavio iza sebe nakon 94 godine mukotrpnog rada su toliko veliki da danas više osoba zajedno ne može ostvariti tokom svog života. Fuat Sezgin je tokom cijelog života mukotrpno radio poput najboljeg sata i kao da je i njegov život stao sa prestankom rada sata. Po čemu je to poseban ovaj veliki naučnik?

Putovanje iz rodnog Bitlisa u svijet

Fuat Sezgin je rođen 1924 godine u Bitlisu. Osnovno vjersko obrazovanje i arapski jezik naučio je od svog oca koji je bio na dužnosti muftije u ovoj opštini. Akademski život počeo je na Institutu orijentalistike na fakultetu književnosti na Istanbulskom univerzitetu. Ovdje se upoznao sa njemačkim orijentalistom Helmuttom Ritterom.

Nekada loši događaji doprinesu dobrim razvojima

Profesor Fuat je nakon vojnog udara 1960 godine sa velikim brojem akademika i naučnika izbačen sa univerziteta. Razlog zbog kojeg je izbačen sa univerziteta je to što je njegov brat bio predsjednik opštinog odbora Demokratske stranke u Istanbulu. Profestor je sa 36 godine ostao bez posla u Turskoj, ali kao što je to slučaj inače marljive i vrijedne osobe uvijek mogu naći posao bilo gdje u svijetu. Profesor Fuat se kasnije zahvalio oficirima vojne hunte koji su ga izbacili sa posla sa riječima: „Ne volim vas i vašu politiku. Ali želim da vam se zahvalim. Jer da me vi niste tada izbacili sa posla, ja ne bi nastavio sa naučnim radom u Njemačkoj“.

Nakon što nije našao posao u Turskoj, dobio je pozive da radi u SAD-a i Njemačkoj. Zbog ideje da će mu biti lakše da posjećuje Tursku izabrao je Njemačku. Sa naučnim radovima koje je ovdje ostvario postao je jedan od najistaknutijih naučnika historije islamskih nauka i historije nauka u svijetu.   

Da li muslimani nisu postojali u historiji?

Kada pogledamo na život profesora Fuata vidimo da je poput akindžije koji pokušava da osvoji cijeli svijet. Mukotrpno je trčao od biblioteke do biblioteke. Desetljećima nije se bavio ničim drugim osim naučnim radovima. Kao što je znao reći većinom bih ručao samo hljeb, sir i džem.

Dobro, a šta je bio razlog mukotrpnog nadljudskog rada profesora Fuata. Pored poštovanja i ljubavi koje je posjedovao prema nauci, veliki uticaj je igrao i princip „Naučnog“ shvatanja koji je tada postojao u akademskim krugovima. Prema ovom shvatanju Muslimani nisu doprinijeli modernoj naučnim istraživanjima i današnja nauka i tehnologija je ostvarena zahvljujući antičkoj Grčkoj i kasnijim razvojima u Evropi. Prema njegovim riječima sa ovim pogrešnim shvatanjem historije nauke prvi put se susreo u osnovnoj školi. „U drugoj ili trećoj sedmici školovanja u osnovnoj školi nastavnik je govoreći da je zemlja okrugla kazao da su islamski naučnici tvrdili da se zemlja nalazi na rogovima bika. Ja, kao jadno dijete nisam mogao tad da znam da su muslimani još u 9. stoljeću koristeći se sa više metoda izmjerili da je dužina ekvadora od oko 40 hiljada kilometara. Profesor Fuat je u svojim radovima sa dokazima jasno predstavio doprinose koje su muslimani ostvarili za većinu naučnih i tehnoloških istraživanja u današnjem svijetu. On je kroz svoje naučne radove predstavio sve doprinose muslimanskih naučnika i istraživača ali i dokazao da je zahvaljujući muslimanskim naučnicima i istraživačima sačuvana nauka i filozofija antičke Grčke do danas. Ali profesor Fuat je utvrdio i jednu bolnu činjenicu da je danas veliki broj zapadnih zemalja daleko ispred islamskih zemalja čak i po pitanju historije islamskih nauka.

Karakteristike, stavovi i doprinosi

Fuat Sezgin je pod velikim uticajem stavova i radne discipline Rittera. Kada se prvi put sastao sa Ritter od njega je saznao imena nekih velikih islamskih učenjaka za koje ranije nije nikada čuo. Kada je počeo da radi sa Ritterom on ga je upitao koliko sati dnevno radi. Profesor Fuat je odgovorio da radi 13-14 sati dnevno na što mu je Ritter rekao da sa tim tempom ne može postati naučnik. Profesor Sezgin je do kraja svog života dnevno radio najmanje 17-18 sati. Za njega se može reći da je bio neumoran radnik koji nikada nije znao za umor.

Jedna druga karakteristika profesora Fuata je da suprotno od većine u posljednjem stoljeću nauci i islamskoj civilizaciji nije prilazio iz perspektive da odgovori na teze sa Zapada ili sl. nego je posjedovao dovoljno samopouzdanja da je prihvatao ispravne teze svih bez obzira kojoj vjeri, jeziku ili etničkoj skupini pripadali.

Bez sumnje radovi profesora Fuata u vezi doprinosa koje su muslimanski naučnici ostvarili nauci i tehnologiji su dragocjeni. Ali profesor nije bio samo naučnik. On je bio i osoba koja je osnovao brojne fondacije i institute na čelu sa Institutom za historiju arapsko-islamskih nauka u Frankfurtu. Sve prihode koje ostvarivao trošio je na tom putu. Pored toga u Istanbulu i Frankfurtu osnovao je muzeje Historije islamskih nauka i tehnologija kako bi šire mase mogle konkretno da vide doprinose muslimana nauci i tehnologiji.

Dvije Njemačke    

Njemačka zauzima važno mjesto u životu profesora Fuata. Posebno nakon vojnog udara 1960 godine kada su u Turskoj pred njim zatvorena sva vrata, Njemačka je odigrala važnu ulogu za njegov doprinos kojeg je ostvario historiji nauke. Profesor Fuat je često sa velikom pohvalom govorio o ovoj velikoj pomoći. U tom periodu Njemačka je bez ikakvih kompleksa podržala sve njegove radove. Ali današnja njemačka je daleko od tog perioda. Kada je profesor htio da svoju ličnu biblioteku na univerzitetu prenese u Tursku u Njemačkoj je protiv njega pokrenut postupak da pokušava prokrijumačiti knjige koje je sakupljao tokom cijelog svog života. Čak mu je uvedena zabrana da do kraja života posjeti svoju biblioteku. Ali i pored svega profesor Fuat nije htio da politizira ovo pitanje i nikada nije dao bilo kakvu negativnu izjavu po ovom pitanju. Ali samo ovaj slučaj pokazuje kolika je razlika između nekadašnje i današnje Njemačke. Danas Njemačka postale zemlja koja se sve više zatvara i okreće prema samoj sebi kroz jedan negativan proces razvoja.  

Do prije izvjesnog vremena turski i islamski svijet nije bio svjestan vrijednosti profesora Fuata. Jer u našem svijetu, čast izuzetcima, vrlo je malo onih koji su svjesni šta smo izgubili u nekoliko poslednjih stoljeća, a šta je sve profesor Fuat ponovo otkrio i predstavio nam. Profesor Fuat je sa svojim radovima zapalio jednu veliku baklju koja predstavlja putokaza za naučnike iz cijeloga svijeta. Neka je Božiji rahmet i milost nad njim.            



Povezane vijesti