Balkanske Aktuelnosti 48/2017

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) je Mladića osudio na doživotnu robiju usljed genocida, zločina počinjenim nad čovječanstvom i običaja ratovanja što podrazumijeva ubistva, terorisanje, protivpravne napade na civile, uzimanje talaca...

Balkanske Aktuelnosti 48/2017

Balkanske Aktuelnosti 48

 

Vijest da je srpski ratni zločinac Ratko Mladić osuđen za doživotnu robiju jednim dijelom je zadovoljila pravdu svih dobrih ljudi sa područja bivše Jugoslavije. Mladić, koji je u prvoj polovini 90-tih godina ratovao za Srbiju na prostorima Hrvatske i BiH i koji je uslovio stradanje na hiljade ljudi, skrivao se skoro 16 godina, da bi 2011. godine bio uhapšen u Srbiji.

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) je Mladića osudio na doživotnu robiju usljed genocida, zločina počinjenim nad čovječanstvom i običaja ratovanja što podrazumijeva ubistva, terorisanje, protivpravne napade na civile, uzimanje talaca, što je, iako sa velikim zakašnjenjem, ipak bitno za uspostavljanje pravde.

Prvi ozbiljni signali za rat u BiH, koji se dogodio u periodu od 1992-1995. godine, upućeni su 14. oktobra 1991. godine u skupštini BiH. Radovan Karadžić, lider bosanskih Srba je obrativši se sa govornice uputio prijetnju: ¨Bosnu ćemo pretvoriti u džehenem, a Bošnjake ćemo uništiti¨. 11. jula 1995. godine general bosanskih Srba Ratko Mladić pred kamerama je kazao: ¨Došlo je vrijeme da se osvetimo Turcima¨. U periodu kada su date ove izjave, BiH je preživljavala najmračniju stranu ljudske historije. Genocid u Srebrenici može se okarakterisati tragičnim finalom masakra koji je u proljeće 1992. godine započet nad Bošnjacima.

Srpski zvaničnici su godinama odbijali da je Ratko Mladić smješten u Srbiji, da bi na kraju saopćili da je uhapšen upravo na teritoriji ove zemlje. Na ovaj način je slomljena predrasuda da Mladić nikada neće biti uhapšen i da nikada neće izaći pred lice pravde.

Balkanski mediji su u to vrijeme prenosili vijesti da je Mladić viđen na ulicama Beograda, da posjećuje fudbalske mečeve, da odlazi na liječenje u bolnice. U junu 2003. godine nekolicina pripadnika Oružanih snaga Srbije je priznala da podržava Mladića i da im je posljednji kontakt sa njim bio 15. maja 2002. godine. Nakon toga se saznaje da je Vojska Srbije sve do novembra 2005. godine redovno isplaćivala penziju Ratku Mladiću. 26. maja 2011. godine Mladić je uhapšen u kući svoga rođaka a kode sebe je imao lažnu legitimaciju, da bi potom srpski zvaničnici priznali da je Mladić do kraja 2005. godine živio u Beogradu.

Sve strane ratova koji su 90-tih godina dogodili na Balkanu posjeduju ¨razne argumente¨. Zvaničnici zemalja regije su smišljali svoje ¨istine¨ i impozirali ih svom narodu sve dok istina nije spoznata na sudskim ročenjima na Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju. Zbog svega toga su okončana suđenja na ovom sudu uglavnom smatrana ¨političkim sudskim procesima¨. Naročito je kod Srba bilo rasprostranjeno mišljenje da se Srbima na Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju ne sudi pravedno i da je ovo samo politički sud. Nije ni danas mali broj Srba koji vjeruje da je doživotna kazna zatvora Ratku Mladiću politička odluka.

Isto kao što su strane na Balkanu imale različite argumente, isto tako ne postoji ni zajedničko mišljenje zbog čega je podijeljena Titova Jugoslavija. No, poznato je da u procesu raspada Titove Jugoslavije ni jedna od federalnih jedinica ove zemlje nije bila prijetnja za Srbiju. Nasuprot tome, niko ne može poreći činjenicu da je režim Slobodana Miloševića u Srbiji u velikoj mjeri štetio teritorijalnom integritetu Hrvatske i BiH. Reakcije koje je Srbija uputila kada je Mladić osuđen na doživotnu robiju pokazuju da se srpski narod, na žalost, još uvijek nije suočio sa nekim činjenicama. Većina Srba vjeruje da se u Hrvatskoj i BiH ratovalo za slobodu Srba, tj. Da se vodila neka vrsta narodnooslobodilačkog rata. Zbog svega toga i jedan dio Srba Ratka Mladića, koji je ubijao čak i žene i djecu, smatra ¨narodnim herojem¨.

Zločini na Balkanu nisu počinjeni kao rezultat djelovanja pojedinaca. Nasuprot tome, u pozadini počinjenih zločina stoji ideologija i različite oružane grupe koje su formirane da bi služile ovoj ideologiji. Na primjeru Srbije, ideologija koja je podsticala zločine bila je ¨Velika Srbija¨, koja je razvijena u Beogradu i za koju se Mladić borio.

Zbog svega toga je okončavanje suđenja Mladiću bitno da bi se neki Srbi suočili sa greškama koje su činjene u prošlosti. Bitno je i da bi se novim generacijama u Srbiji pokazalo pravo lice ratova koji su se dogodili u prvoj polovini 90-tih godina. Mladi Srbi ne trebaju rasti uz teze da su ¨Bošnjaci sami sebe ubijali¨ i da su ¨Bošnjaci sami sebe smještali u koncentracione logore¨.

Potrebu za istinom imaju i oni jadnici koji veličaju ratne zločince poput Radovana Karadžića i Ratka Mladića, koji su se nakon ubijanja žrtava vraćali na mjesto zločina, koji su buldožerima kopali po masovnim grobnicama sa po nekoliko hiljada tijela i premještali ih na druga mjesta. Potrebu za istinom ima i Evropa, koja još uvijek nije svjesna činjenice da zlo zvano ¨fašizam¨ i dalje živi u njoj; Evropa koja spava naspram ovih zločina, koja se uspavljuje i koja je raznim interesima podijeljena na ovu temu.

Presuda Mladiću je bitna kako bi se, iako kasno, jednim dijelom zadovoljila pravda, koja je bitna ne samo sa aspekta nevinih žrtava i njihovih porodica, već i sa aspekta da se ne više ne ponove genocidi i zločini nad čovječanstvom.



Povezane vijesti