• Video galerija

Balkanske Aktuelnosti 47/2018

Nevladine organizacije na Balkanu, naročito think-thankovi, pružaju veliki doprinos ekonomskom prosperitetu zemalja. Prije svega, nevladine organizacije mogu provesti programe manjih razmjera, koji se uglavnom zanemaruju od strane države.

Balkanske Aktuelnosti 47/2018

Ekonomski problemi balkanskih zemalja su problemi koji najviše okupiraju vladu zemalja regije. Državljani balkanskih zemalja, koji su usljed nacionalističke retorike u vezi političkih pitanja godinama bili primorani na život u jako slabim uslovima, uvijek su spremni da prekinu podršku vladi koja nije uspješna na ekonomskom planu. Činjenica je da se skoro sve vlade u regiji osuđuju da su neuspješne na političkom planu. U trenutku kada definiraju ekonomsku politiku zemalja, politički čelnici se uglavnom orijentišu na srednjoročna i prolazna rješenja. No, mnogo bi uspješniji bili kada bi se umjesto toga definisala politika kojom bi se ubrzao ekonomski napredak i to u saradnji sa nevladinim organizacijama, koje mogu pružiti veliki doprinos i procesu prijema balkanskih zemalja u EU.

Na osnovu novog stava koji je razvijen u vezi pregovora koji se vode povodom pristupanja EU, napredak u 23. i 24. pregovaračkom poglavlju koji se odnose na vladavinu prava, je od velike bitnosti. Ova dva pregovaračka poglavlja se prva otvaraju i posljednja zatvaraju u procesu pregovora. Osim toga, napredak u ekonomskom upravljanju je također od velike bitnosti u novom pristupu u procesu pregovora koji se vodi povodom priključenja u EU. Na osnovu glavne tematike koja stoji iza svega ovoga, zemlja, prije nego što postane članica EU, ekonomski mora biti spremna, i nije dovoljno da samo svoje zakone uskladi sa zakonima EU. Reforme javnog upravljanja su također od velike bitnosti u svom ovom procesu. Zemlje kandidati za članstvo u EU, ne samo da trebaju posjedovati kapacitet pregovora, već trebaju posjedovati kapacitet da provedu usaglašene zakone. Dakle, kada jednoga dana zemlja postane članica EU, mora biti spremna da ispuni svu odgovornost koju ju preuzela prilikom pregovora.

No, pošto faktor upravljanja nije sam po sebi dovoljan da izgradi pravnu državu, mora se kontrolisati i korupcija. Da bi se sve ovo realiziralo, potrebna je snažna društvena potražnja kojom će se podržavati reforme. U stvaranju društvenih zahtjeva nevladine organizacije igraju jako bitnu ulogu. I u literaturi postoji ujedinjeno mišljenje da nevladine organizacije potpomažu razvoj demokratije i njenog kontinuiteta.

Nevladine organizacije na Balkanu, naročito think-thankovi, pružaju veliki doprinos ekonomskom prosperitetu zemalja. Prije svega, nevladine organizacije mogu provesti programe manjih razmjera, koji se uglavnom zanemaruju od strane države. Sa druge strane, nevladine organizacije posjeduju razne vrste stručnjaka koji se mogu usredsrijediti na razvoj prosperiteta zemlje. Činjenica je da su nevladine organizacije mjesta u kojima se na jednom mjestu sakupljaju specijalne informacije, tehnički eksperti i istraživački talenti. Sa svim ovim osobinama nevladine organizacije mogu odigrati posredničku ulogu kako između lokalnih aktera, tako i između lokalnih aktera i državnih institucija.

No, 90-tih godina nevladine organizacije su stvarale percepciju institucija koje se vode od strane stranaca, koje se protive vladama i kao špijunske organizacije, a sve usljed toga što su strijepnje iz perioda komunizma da se strukture okupljene u nevladinim organizacijama jednoga dana mogu dići na ustanak, bile zastupljene i u periodu prelaska na demokratiju. Sa druge strane, dok su nevladine organizacije 90-tih godina predvodile ljudska prava, prava manjina i politička prava, došlo je do manje doze netrpeljivosti sa državom.

Danas nevladine organizacije na Balkanu prate proces reformi, analiziraju ga i upućuju kritike. No, vlada, bez obzira da li je izabrana u demokratskim uslovima, ne voli kritike. Zbog svega toga su nevladine organizacije na Balkanu u velikoj mjeri prepuštene same sebi i pokušavaju opstati uz strane donacije.

 

Prisutne su razne kritike koje se upućuju nevladinim organizacijama na Balkanu. Na primjer, neke nevladine organizacije svoje aktivnosti mogu definisati na osnovu finansijskih sposobnosti a ne na osnovu potrebe društva. Neki upravnici nevladinih organizacija svoje institucije koriste kao odskočne daske za prelazak u politiku i na taj način otvoreno podržavaju političke neke stranke. Neke nevladine organizacije vjeruju da se njihova mišljenja moraju uzeti u obzir od strane države i na taj način preuveličavaju svoju ulogu. No, i pored ovih negativnih činjenica, saradnja između države i nevladinih organizacija je od velike bitnosti kada je u pitanju razvoj i provedba strategija ekonomskog napretka. Usljed svega toga se u državnim strategijama koje se odnose na ekonomski napredak i članstvo u EU nevladinim organizacijama trebaju ustupiti trajne, a ne privremene uloge. Da bi se smanjila povezanost nevladinih organizacija za strane fondove treba se olakšati pristup fondovima koji su izdvojeni za privatni sektor. No da bi se sve ovo i ostvarilo, država treba usvojiti zakone koji će u sebi sadržavati regulaciju odnosa između nevladinih organizacija i privatnog sektora, oslobađanje od poreza i podsticaje privatnog sektora. Vlade koje pridaju značaj ekonomskom napretku i članstvu u EU sa ovakvom vrstom provedbi mogu biti potpisnice mnogo uspješnijih projekata.

 

 

 



Povezane vijesti