Kiparsko pitanje: "Posljednji tango" u Ženevi

Kiparsko pitanje koje se od 1968 godine nalazi na dnevnom redu međunarodne zajednice, ušlo je u veoma bitnu fazu.

Kiparsko pitanje: "Posljednji tango" u Ženevi

Kiparsko pitanje koje se od 1968 godine nalazi na dnevnom redu međunarodne zajednice, ušlo je u veoma bitnu fazu.

U martu 2012 godine prekinuti su pregovori na Kipru, da bi usvajanjem zajedničke deklaracije 11. februara 2014 godine počeli i direktni pregovori s ciljem postizanja trajnog rješenja na ostrvu.

I pored toga što je u određenim periodima bilo zastoja u pregovorima na Kipru, dva lidera na ostrvu, Mustafa Akindži i Nikos Anastasiadis su odlučnim stavovima uspjeli da pređu preko više prepreka i naprave bitne korake na pet važnih polja vezanih za ekonomiju, Evropsku uniju, imovinu zemljišta i podjele dužnosti.

Zadnja susreta dva kiparska lidera održani su od 7.-11. i 20.-21. novembra  u švicarskom gradu Mont Pelerinu.

Pored toga što na ovim sastancima nisu postignuta željena rješenja, obje strane su povratku na Kipar pokazale čvrst stav i 1. decembra nakon obavljenih priprema odlučili da se 9. januara sastanu u Ženevi.

Pregovori koji počinju u ponedjeljak  9. januara, biće okončani 12. marta uz prisustvo Turske , Grčke i V.Britanije koje imaju status zemalja garantera.

Prije ovog sastanka, dvije strane su se nekoliko puta sastale na Kipru i radile na tome da sa što manje nejasnoća otputuju u Ženevu.

Lider kiparskih Grka Nikos Anastasiadis je prije ženevskog sastanka otputovao u Atinu na konsultacije, dok su predsjednik  Turske republike Sjeverni Kipar Mustafa Akindži i premijer Husejin Ozugurgun obavili bitne konsultacije u Ankari.

Bilo prema izjavama sa turske bilo sa strane kiparskih Grka, optimističke nade se jačaju izbjegavanjem izjava koje bi povisile tenzije, kao i to što oba lidera u svakoj prilici naglašavaju da ne žele da budućim generacijama ostave podijeljen Kipar i da će po tom pitanju učiniti sve što je u njihovoj moći.

Ako pogledamo sa turske strane, stav Ankare je uvijek bio na strani rješenja, a to je zasluga lidera, cijenjenog predsjednika Redžepa Tajjipa Erdogana.

To što je na konferenciji u Ženevi rekao da će on predstavljati Tursku, još jednom je dokazao da je predvodnik što se ove teme tiče.

Republika Turska koja nikada nije štedjela podršku Turskoj Republici Sjeverni Kipar, naročito poslije 2002. godine je jasno iznijela svoj stav o rješenju. Čak je tokom referenduma 2004.godine, na način koji je zaprepastio one koji su se interesovali o tome pitanju, podržala opciju “DA”na referendumu.

Danas, potpuno podržava sporazume između predsjednika Mustafe Akincija i lider kiparskih Grka Nikosa Anastasiadisa.

Ističe se da će prema trenutnoj situaciji zemlje garanti u Ženevi biti Turska i Engleska.

Sva je pažnja okrenuta ka Grčkoj….

Na kraju, i ona će se naći u Ženevi 12.januara.

Premijer Grčke Aleksis Tsipras još uvijek nije objavio odluku o tome da li će prisustvovati u Ženevi. Međutim to što o Kipru prije samita ostvaruje kontakte naročito sa zvaničnicima EU, ukazuje na to da se Atina priprema za Ženevu.

Trebamo podsjetiti da su u kiparskim grčkim medijima objavljene vijesti da može dođi do odgađanja konferencije o Kipru.

Kao izvor za ove tvrdnje navodi se insistiranje turske strane za nastavak garancija i kiparske grčke strane da se povuku turski vojnici sa ostrva.

Jedna od najkritičnijih tačaka pregovora u Ženevi biće pitanje sigurnosti i garancija.

Jer kiparska grčka strana insistira da svi turski vojnici napuste ostrvo i tvrde da jedna zemlja, koja je članica EU, nema potrebu za garanterstvima drugih zemalja.    

Ali ovo ne može biti prihvaćeno od strane turske strane pogotovo nakon sukoba koji su se desili u periodu od 1963-74 godine i brojnih masakra nad Turcima na ostrvu.

Da podsjetimo kada je osnovana Republika Kipar 1960-te godine, koja je opstala samo tri godine, Turska, Grčka i Velika Britanije su bile zemlje garanteri i sa savezničkim sporazumima, koji su potpisani sa ove tri zemlje, dopušteno im je da stacioniraju vojne snage na ostrvu.

Dva bitna poglavlja u pregovorima su ¨Imovina¨ i ¨Teritorija¨.

Donesena je odluka da se formira zajednička komisija u vezi kuća i zemljišta koje su Turci napustili na jugu, a kiparski Grci na sjeveru, nakon 1974. godine.

U ovoj delegaciji će mjesto zauzeti isti broj eksperata sa obje strane. Zajednička delegacija će povodom napuštenih zemljišta donijeti jednu od tri navedene opcije: povratak, zamjena ili odšteta.

Što se tiče teritorije još uvijek nije postignut dogovor u vezi procenta. Turska Republika Sjeverni Kipar (TRSK) kontroliše skoro 35% teritorije ostrva. Ukoliko bude postignut dogovor, za pregovaračkim stolom je rečeno da će se vlasništvo nad teritorijom od strane Kiparske turske federalne države smanjiti na 29,2%. No, delegacija kiparskih Grka insistira da taj procenat iznosi 28,2.

Ako uzmemo u obzir činjenicu da je Kipar do sada korišten kao adut za ¨pogađanje¨ u odnosima Turske i EU, ulogu Rusije u regiji i uspostavljanje ravnoteža, pronalazak basena prirodnog plina u regiji i činjenica da je Kipar u posljednje vrijeme postao bitna alternativa za međunarodni energetski koridor, onda problem postaje još složeniji.

Jako je teško prognozirati rezultat sastanka u Ženevi. I deset dana pred početak sastanka pojavljuju se bitna pitanja. Da bi se dao odgovor na očekivanja možda se trebamo podsjetiti izjave predsjednika TRSK, Mustafe Akinciya:

¨Zabilježen je napredak u mnogim temama, no isto tako postoje i velike razlike. Obje strane će na sastanku u Ženevi, 11. januara, iznijeti svoje mape puta, i dan nakon toga, 12. januara, sa učešćem triju zemalja garantera, razmatraće se tema kao što su sigurnost i garancije. Nisam u stanju da prognoziram kakav će rezultat proisteći iz Ženeve. U Ženevu će Kiparska turska strana, sa svom političkom voljom i odlučnošću, otići sa ciljem formiranja novog Kipra, federalno ujedinjenog na temelju dvije strukture, dvije zajednice i dvije osnivačke zemlje.

 


Tagovi: Kipar , Ženeva , pregovori

Povezane vijesti