" Na Drini ćuprija " Gazivode 15/2017

U tekstu možete pročitati zanimljivu priču sa jezera Gazivode.

" Na Drini ćuprija " Gazivode 15/2017

                                                        SMOLUĆA IZVOR KOJI SE PRIVIĐA

Ispod masiva Pešterske visoravni vječito izvire voda najboljeg kvaliteta, i spaja staništa voda sa Peštera sa kotlinom Smolućke reke, što je ovdašnji narod nazvao promuklica ili voda koja se priviđa ljudima u doba dana i noći, kao Bogom dano čudo sad je ima sad je nema ! Mještani sela Crkvine, Blace, Sebečevo, Kovači i sva druga okolna sela prozvali su ovaj čudnovati izvor Promuklica, što u zargonu obdašnjih stanovnika znaci duboki šumski izvor koji je ljekovit od mnogih bolesti i sujeverja. Najlekovitiji je za one bolesnike koje upirno vjeruju u čudo izvora Smoluća.

 Najčudnije priče o ovoj vodi prenosio je Aljo Bešlagić, zanesenjak koji je lutajući po gudurama Sandzaka pronalazio čuda. U njegovom tefteru upisana je i mala crkva ili manastir Crna Reka, kod jezera Gazivode u klisuri seoskog raskršća Ribariće u kojem se slivaju putevi od Crne Gore, sa Pešterske visoravni, od Kosova i Novopazarske regije.

 Ovde je kažu, stariji ljudi bila kapija Sandzaka i pristanište prevodnica brodova sa drvenom grđom, koji su rekom Ibar stizali iz Raških planina do Kosovke Mitrovice.

Ljudi su se danju i noću borili sa rečjom stihjom koja odavno ne ide d kupaca drvene građe. Sve što čini koristi za ljude je punjenje jezera Gazivode, a odavde se preliva brane pokreće hidoelektranu Gazivode, dar za stanovnike severnog Kosova koji ni vodu ni struju ne plaćaju, jer im je navodno Dejtonski sporazum poklonio ovo prirodno dobro.

Srbi nastanjeni u tzv. Sjeverno Mitrovicu ne plačaju ni druge društvene obaveze,jer se sada nalaze na ničijoj zemlji. Naravno, moramo se vratiti prirodnom čudu Smoluća kod Crkvina i crnoj rijeci kod Gazivoda.

Dakle, gotovo se i ne zna na čijoj zemlji se nalazi Smolućka česma koja decenijama liječi bolesne i krepila bolesne svojom samoćom u kršu i tišini gde se čuju samo sitni valovi crne rijeke.

U pećini ovog manastira nema svetlosti ni noću ni danju, a ima vjerovanja da ova samoća i jedan pop k aluđer sigurno liječi od psihičkih oboljenja, na distanci izmedju ovog manastira nalazi se kuca čuvenog hodže Mulamahid Eleskovića.

 On je obavljao trijažu posjetilaca crne reke. Naravno, nije ni hodza Mahid ni pop Sava imali mobilni telefon. Te spone je obavljao plaćeni vodič od Mula-Mahitove kuce do manastira. Sve drugo je bila briga kaluđera ili popa Save, koji je u Tutinu imao pobratima Mustafu Herića.

 O tome postoji jedna duhovita priča kako su se ova dva brata sretali u Tutinu, i u takozvanom hotelu častili domaćom rakojom. Naravno, svaki njohov sastanak je bio u znaku nekog praznika, najčešće slavlja.

Pošto su bila dva razloga mozemo popiti jos po jednu manastirku, ali brate Mujo, nemoj nikome pričat da mi kaluđeri u kamenom manastiru lečimo ono lopatom po leđima, to je novinarska poštapalica, hajd živjeli !!!

 

 

 



Povezane vijesti