Život i običaji muslimana 2/2019

Život i običaji muslimana/Dijana Begović

Život i običaji muslimana 2/2019

 

Kada mlada žena zatrudni, nastaje u kući veliko veselje, neka vesela uzrujanost. Oko buduće majke sve tetoši, kao oko maloga djeteta, sve je pazi i miluje, ljubi i poštuje. Još veće veselje nastaje kada je žena sretno rodila, a posebno ako je rodila sina. I muž i ukućani, rodbina i komšije dolaze u kuću, i daruju rodilju i dijete joj. I ovakve običaje sačuvala je pjesma:

Daj muštuluk mladi gospodine,

Rodi mlada Mustaj-begovica;

Rodila je do dva sina mlada,

Zlatne ruke i zlatna perčina.

Kad to čuo diver Muhamede,

Trkom trči mladoj nevistici,

Posipa je žutim dukatima.

Doletila mlada zaovica,

Zaovica Mahmud-pašinica,

Pašinica čedo povijela;

Jedno ona, drugo Muhamede.

     A muž kad to čuje reagovao je ovako:

I on leti uz visoku kulu,

U čizmama i u kalčinama,

Te on ode ljubi u odaju,

Posipa je sa sitnim biserom.

     Koliko je veselje na taj glas nastalo u srcu muževom, vidi se najbolje po tom, što je „poletio“ u odaju svoje žene „u čizmama i u kalčinama“, jer je odličniji musliman naspram svoje žene tako učtiv, da k njoj nikada u putnom odijelu ne dolazi.

     Koliko je veselje da neko ima djece, pokazuje i sljedeći razgovor odličnijih žena onoga vremena, koje su se sastale na zijafetu, gozbi, sijelu, kod neke Almaz-kadune. Domaćica veli svojim drugama: „ Ta zašto drugo i živimo i veselimo se, nego za evlad, djecu? Zašto li tečemo i mučimo se nego opet za evlad?! Samo neka je hairli i na Pravom, Ispravnom putu!“

     Paša-hanuma to potvrđuje i dodaje: „ Dakako seko. Tako mi svih Božijih ćitaba, kome je Bog dželle ša'nuhu, Bože me ne pokaraj, utajinio, dao, hairli evlad, valjanu djecu, ne treba mu drugog hairluka, radosti, zadovoljstva, a treća nadodaje: Tobe jarabi, što je evlad! Ko ga nema i ne zna šta je veselje. Jadan je i na Bajram ujutro, svaki i svaka, kome ga Bog nije dao.“

     Naš musliman ljubi jednako svu svoju djecu, premda mu je milije akoima više sinova. Majka opet voli kćeri, jer su one hairnije i od veće koristi i ocu i majci. Posebno veselje zavlada u kući ako je prvo dijete muško. Onda je sretan i otac i majka. Ako je prvo dijete žensko, nisu mu se, u ondašnja vremena, veselili toliko, ali šta će – tako je Bog odredio, pa se tješe onom: „Po groš momče, po dukat djevojče.“



Povezane vijesti