Balkanske Aktuelnosti 41/2017

Beograd, koji se priprema da poređenje između Katalonije i Kosova iznese na dnevni red Europske komisije, ne treba puno očekivati od svega toga.

Balkanske Aktuelnosti 41/2017

Balkanske Aktualnosti 41

 

Tokom povijesti, neke društvene zajednice su usljed kolonizacije, povezivanja za jednog imperatora, kraljevskih vjenčanja ili nekih sasvim drugih razloga, bez svog pristanka, postajale dio neke druge velike države. Na ovaj način su grupe koje su formirale lokalno stanovništvo na svojoj teritoriji, postali manjina u nekoj drugoj državi. Zbog svega toga, manjine u nekoj zemlji ili lokalno stanovništvo vode borbu kako bi očuvali samoupravne institucije koje bi oživjele njihovu društvenu kulturu ili kako bi ih opet pridobili. Uz zahtjeve da se izvrše ekonomske i političke reforme, ova borba bi uvijek bila ograničena, ali bi se nekada i pretvorila u zahtjev za otcjepljenje od jedne države. Posljedni primjer toga možemo vidjeti na referendumu koji je 2. listopada 2017. godine održan u Kataloniji. I pored svih pokušaja Madrida da spriječi održavanje referenduma, Katalonci su pružili punu potporu proglašenju neovisnosti.

Brisel je referendum u Kataloniji ocijenio ilegalnim i saopćio da neće priznati njegov rezultat. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je pružio potporu očuvanju teritorijalnog integriteta Španije. No, Vučić je istovremeno optužio EU da vodi dvojni standard rekavši da pravo koje nije dato Kataloniji je pruženo Kosovu i to bez održavanja referenduma. Premijerka Srbije Ana Brnabić je izjavila da će uložiti žalbu Evropskoj komisiji uz argument da EU slijedi politiku dvojnog standarda.

Reakcije koje je Srbija uputila u vezi referenduma u Kataloniji pokazale su da Beograd i dalje u svojoj vanjskoj politici aktuelizira pitanje Kosova. Administracija Beograda ne aktuelizira pitanje Kosova samo u vanjskoj politici, već ga koristi i kao sredstvo u unutrašnjoj politici. No, može se zaključiti da Srbija nema nikakvu šansu da situaciju u Kataloniji iskoristi u svoj prilog kada je u pitanju Kosovo. No, stanje u unutarnjoj politici je mnogo drugačije.

Prema podacima ankete javnog mnjenja koja je objavljena u listu ¨Danas¨ 4. listopada 2017. godine, skoro polovica srpskog naroda vjeruje da živi u mnogo gorim uvjetima nego prije četiri godine. Skoro polovica srpskog naroda također želi novu političku alternativu koja bi slijedila neovisnu vanjsku politiku i koja bi se orijentirala na ekonomske probleme. Sigurno je da ovo nije ni malo dobra vijest za predsjednika Aleksandra Vučića i vladajuću partiju. Usljed svega toga, stare ideje i osjećanja prema Kosovu, administracija u Beogradu i dalje koristi kao sredstvo u unutarnjoj politici. No, zbivanja u ovom smjeru će se svakako negativno odraziti na dijalog, koji se ionako između Beograda i Prištine vodi nevoljno.

Beograd, koji se priprema da poređenje između Katalonije i Kosova iznese na dnevni red Europske komisije, ne treba puno očekivati od svega toga. Djelovanje Beograda na ovaj način samo može potaći da se ponovno pojave retorike da je na Kosovu opet otvorena ¨Pandorina kutija¨ kada su u pitanju problematične regije.

Činjenica je da je proglašenje neovisnosti Kosova 2008. godine veliki izuzetak u međunarodnom poretku koji je građen godinama. Zapadne zemlje od samog početka tvrde da je situacija Kosova specijalna i brane tezu da Kosovo ne treba biti primjer ostalim problematičnim regijama. Da je Kosovo zaista specijalan primjer može se dokazati i nekim drugim činjenicama. No, pored Kosova i Srbija je i sama specifična. Naime, bivši srpski lider Slobodan Milošević je sa svojom politikom koju je slijedio 90-tih godina sebe predstavio kao ¨Balkanski kasapin¨ a učinio je da svijet stvori percepciju da je njegova zemlja napadač. Sa druge strane, Milošević je učinio sve kako bi izgubio prijatelje sa Zapada. Kao rezultat svega toga, Kosovari, koji su tražili neovisnost su uspjeli dobiti punu potporu Zapada. Primjer Kosova je pokazao da se međunarodno pravo može fleksibilnije tumačiti od ostalih vrsta prava i da nije ¨kruto¨ kao na primjer krivično pravo. Ovim primjerom je dokazano da jedna zajednica ili jedno društvo, ukoliko uspiju da dobiju potporu svjetskih zemalja, može uspostaviti i neovisnost. Iako je primjer Kosova nekim ostalim problematičnim regijama postao izvor ¨inspiracije i hrabrosti¨, bilo bi nelogično očekivati da će neovisnost Kosova podstaći svijet na novi val otcjepljenja.

Danas u svijetu postoje 193 zemlje koje su priznate od strane UN-a. U ovim zemljama živi oko 5 tisuća rasističkih, etničkih, vjerskih, kulturnih i lingvističkih grupa. Pozitivan odgovor na zahtjeve svih ovih grupa svijet bi doveo do kaosa. Zbog svega toga se, u okviru međunarodnog prava, pruža velika potpora teritorijalnoj cjelovitosti i očuvanju postojećih državnih granica.

 



Povezane vijesti