Ciparsko pitanje pred "posljednim tangom" u Ženevi

Ciparsko pitanje koje  je od 1968 godine na dnevnom redu međunarodne zajednice, došlo je u veoma bitnu fazu.

Ciparsko pitanje pred "posljednim tangom" u Ženevi

Ciparsko pitanje koje  je od 1968 godine na dnevnom redu međunarodne zajednice, došlo je u veoma bitnu fazu postizanja konačnog rješenja.

U ožujku  2012 godine su prekinuti pregovori na Cipru, da bi prihvatanjem zajedničke deklaracije 11 veljače 2014 godine počeli i direktni pregovori s ciljem postizanja trajnog rješenja na otoku.

I pored toga što je u određenim periodima bilo zastoja u pregovorima na Cipru, dva lidera na otoku ,Mustafa Akindži i Nikos Anastasiadis su odlučnim stavovima uspjeli da pređu preko više prepreka i naprave bitne korake na pet polja vezanih za  ekonomiju, evropske zajednicu, posjeda zemljišta i podjele snaga.

Zadnji susreta dva kiparska lidera su održani od 7-1 i 20-21 studenog  u švicarskom gradu Mont Pelerinu. Pored toga što na ovim sastancima nisu postignuta željena rješenja, obje strane su povratku na Cipar pokazale čvrst stav i 1 prosinca nakon obavljenih priprema odlučili da se 9 siječnja okupe u Ženevi.

Pregovori koji počinju u ponedjeljak  9 siječnja, će biti okončani 12 ožujka uz prisustvo Turske , Grčke i Engleske koje nose ulogu zemalja garantera.

Prije ovog sastanka, dvije strane su se nekoliko puta sastale na Kipru i radile na tome da sa što manje nejasnoća otputuju u Ženevu.

Lider ciparskih Grka Nikos Anastasiadis je prije ženevskog sastanka otputovao u Atinu na konsultacije, dok su predsjednik  Turske republike Sjeverni Cipar  Mustafa Akindži i  premijer Husejin Ozugurgun obavili bitne konsultacije u Ankari.

Bilo prema izjavama sa turske bilo sa strane ciparskıh Grka, optimističke nade se jačaju izbjegavanjem izjava koje bi povisile tenzije kao i to što oba lidera u svakoj prilici naglašavaju da ne žele da budućim generacijama ostave podijeljen Cipar i da će po tom pitanju učiniti sve što je u njihovoj moći.

Ako pogledamo sa turske strane, stav Ankare je uvijek bio na strani postizanja rješenja, a to je zasluga lidera, cijenjenog predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana.

To što je na konferenciji u Ženevi rekao da će on predstavljati Tursku, još jednom je dokazao da je predvodnik što se ove teme tiče.

Republika Turska koja nikada nije štedela podršku Turskoj Republici Sjeverni Cipar, naročito poslije 2002.godine je jasno iznijela svoj stav o rješenju. Čak je u toku referenduma 2004.godine, na način koji je zaprepastio one koji su se interesirali o tome pitanju, podržala opciju “DA”na referendumu.

Danas, potpuno podržava sporazume između predsjednika Mustafe Akincija i lider kiparskih Grka Nikosa Anastasiadisa.

Izvješteno je da je u situaciji do koje se došlo, u Ženevi zemlje garanti biti Turska i Engleska.

Sve su oči uprte u Grčku….

Na kraju, i ona će se naći u Ženevi 12.sjećnja.

Premijer Grčke Aleksis Tsipras još uvijek nije iznio odluku o tome da li će prisustvovati u Ženevi. Međutim to što o Cipru prije samita ostvaruje kontakte naročito sa zvaničnicima EU, ukazuje na to da se Atina priprema za Ženevu.

 

Trebamo podsjetiti da su u kiparskim grčkim medijima objavljene vijesti da može dođi do odgađanja konferencije o Kipru.

Kao izvor za ove tvrdnje navodi se insistiranje turske strane za nastavak garancija i kiparske grčke strane da se povuku turski vojnici sa otoka.

Jedna od najkritičnijih tačaka pregovora u Ženevi biće pitanje sigurnosti i garancija.

Jer kiparska grčka strana insistira da svi turski vojnici napuste ostrvo i tvrde da jedna zemlja, koja je članica EU, nema potrebu za garanterstvima drugih zemalja.    

Ali ovo ne može biti prihvaćeno od strane turske strane pogotovo nakon sukoba koji su se desili u periodu od 1963-74 godine i brojnih masakra nad Turcima na ostrvu.

Da podsjetimo kada je osnovana Republika Kipar 1960-te godine, koja je opstala samo tri godine, Turska, Grčka i Velika Britanije su bile zemlje garanteri i sa savezničkim sporazumima, koji su potpisani sa ove tri zemlje, dopušteno im je da stacioniraju vojne snage na otoku.

 

Dva bitna poglavlja u pregovorima su ¨Vlasništvo¨ i ¨Teritorija¨.

Donesena je odluka da se formira zajednička komisija u vezi kuća i zemljišta koje su Turci napustili na jugu, a ciparski Grci na sjeveru, nakon 1974. godine. U ovoj delegaciji će mjesto zauzeti isti broj ekperata sa obje strane. Zajednička delegacija će povodom napuštenih zemljišta donijeti jednu od tri navedene opcije: povratak, zamjena ili odšteta.

Što se tiče teritorije još uvijek nije postignut dogovor u vezi procenta. Turska Republika Sjeverni Cipar (TRSK) kontroliše skoro 35% teritorije ostrva. Ukoliko bude postignut dogovor, za pregovaračkim stolom je rečeno da će se posjedovanje nad teritorijom od strane ciparske turske federalne države smanjiti na 29,2%. No, delegacija ciparskih Grka insistira da taj procenat iznosi 28,2.

Ako uzmemo u obzir činjenicu da je Kipar do sada korišten kao adut za ¨pogađanje¨ u odnosima Turske i EU, ulogu Rusije u regiji i uspostavljanje ravnoteža, pronalazak ugljikovodoničnih basena u regiji i činjenica da je Kipar u posljednje vrijeme postao bitna alternativa za međunarodni energetski koridor, onda problem postaje još složeniji.

Jako je teško prognozirati rezultat koji će proisteći nakon sastanka u Ženevi. I deset dana pred početak sastanka se pojavljuju bitna pitanja. Da bi se dao odgovor na očekivanja možda se trebamo podsjetiti izjave predsjednika TRSK, Mustafe Akinciya:

¨Zabilježen je napredak u mnogim temama, no isto tako postoje i velike razmirice. Obje strane će na sastanku u Ženevi, 11. sjećnja, iznijeti svoje mape puta, i dan nakon toga, 12. sjećnja, sa učešćem triju zemalja garantera, razmatrat će se tema kao što su sigurnost i garancije. Nisam u stanju da prognoziram kakav će rezultat proisteći iz Ženeve. U Ženevu će ciparska turska strana, sa svom političkom voljom i odlučnošću, otići sa ciljem formiranja novog Cipra, federalno ujedinjenog na temelju dvije strukture, dvije zajednice i dvije zemlje osnivača.

 



Povezane vijesti